Lijep pozdrav, moje ime je Dinko, volonter sam od 2016. godine (nakon jednog vremena nezadovoljstva, depresije i “mraka”), i vidim to kao jedan oblik kvalitetnog provođenja vremena – zahvaljujući udrugama koje u današnje vrijeme pružaju potporu, i zapravo, u većini slučajeva su odlična prilika mladima u društvu da se kvalitetno samoostvare i steknu neko iskustvo, vrijednosti. To mi je pružilo fokus u državi u kojoj živimo, kao i brojna iskustva, znanja, prilike koje ne bih mogao ostvariti negdje drugdje, perspektive – nove poglede, prijateljstva, mjesta na kojima inače nikad ne bih bio. Također želim vjerovati da kao sudionik civilnog društva bivam aktivnim građaninom, te moja predanost volonterizmu – kao i brojnih drugih volontera u Republici Hrvatskoj, dovodi do boljeg društva u kojem živimo.Budući je, jelte, vrijeme najvrijedniji dar koji nesebično možemo dati.

Sudjelujem u radu nekoliko udruga u Karlovačkoj i Zagrebačkoj županiji koje se bave širokim spektrom neprofitnog društvenog rada – od očuvanja okoliša do djece i starijih, mladih, te najranjivijih i marginaliziranih skupina društva. Prisustvovao sam na nekoliko radionica i seminara kako bih unaprijedio svoj volonterski rad. Također, redovan sam sudionik na Erasmus+ projektima, najčešće kao voditelj hrvatske grupe, čime predstavljam(o) Republiku Hrvatsku u inozemstvu.

Većinu toga što sam i gdje sam danasomogućio mi je (i zahvalan sam na tome, #dankemutti) Erasmus+ program Europske unije. Razvijanje novih sposobnosti i znanja, upoznavanje novih mjesta, novih prijatelja, širenje horizonta - novih spoznaja, napuštanje zone komfora... Tu su i mjesta na kojima nikad ne bih bio i ljudi, divni ljudi sa kojima se nikad ne bih susreo, hrane i kulture u kojima ne bih uživao – da nisam dio te priče, Erasmus+ priče, i volonter u nekoliko organizacija i projekata. Toliko dobrih uspomena (uglavnom se one i pamte, jelte), poznanstva, smijeha, edukacije, zabave, novih mjesta, drugačije percepcije. Nikad toliko različitosti, a opet, toliko toga što nas povezuje. I to je ona bit – ići, vidjeti, razvijati se, učiti, “razmijeniti se”, primijeniti, proširiti vidike, upoznati druge ljude i kulture, biti dio nečega – dogoditi se. I donijeti to sve doma, u svoju organizaciju i lokalnu zajednicu (a i šire) kao nešto novo, možda i primijeniti. Tome sve ovo i služi – projekti, razmjene, edukacije, radionice, seminari, susreti. Sve su to projekti koji su me učinili boljim, na kojima sam izgradio neko iskustvo, napredovao, stekao bolje viđenje nekih stvari – vidio neke druge perspektive i poglede, proširio horizonte.

Volim reći – različitost je ono što nas čini jednakima (i povezuje), koliki god to možda i oksimoron bio. Treba kombinirati. I šerati. Bitna su nova iskustva i znanja, prijateljstva, širenje vidika, svakom edukacijom jedna nova spoznaja više, te uspomene koje se pamte. To te osnažuje, pomaže ti ići naprijed, znajući da postoje ljudi koji dijele iste vrijednosti kao i ti, te tako znaš – uvijek može bolje.

Fan sam željeznice i vlakova, otkrivanja novih kultura, Zvjezdanih staza (ali ne i ovih za neke nove klince, od kojih može proći samo reboot-ani prvi film i ST: Picard), a kad ne radim ili volontiram u NGO sektoru, a nisam na nekoj Erasmus+ avanturi, izrađujem web stranice, zabavljam se uz Netflix, te sam tako odlučio pogledati sve epizode serije "Modern family".